Nedeljko Žugić, 2

ZALENGORA, ISKONSKI STOČARI I OSMJEH MONIKE BELUČI

nedeljkozugic73 | 07 Decembar, 2017 20:03

DOKUMENTARNI FILM

ZALENGORA,

ISKONSKI STOČARI I OSMJEH MONIKE BELUČI

(https://www.youtube.com/watch?v=fbjxs7WzK-A&t=1053s)

Zelena je i najljepši je simbol prirode koje oko može da vidi, dok se duša napaja svježinom, u blaženom utonuću u njenu zelenu čoju, od jezerskog ogledala do planinskih vrhova, koji se izdižu do bijelih oblaka.

Nježna je kao majčin pogled u predvečerje.

U Zelengoru se može stići iz dva pravca. Iz pravca Kalinovika pa uz Medni do, kroz selo Jelašca, niz Konjsku i Studenu vodu, preko Krivodola, niz Osmice pa ispod Stijena, ili iz pravca Čemerna, makadamskim putem, idući zapadno od Lukavice, iznad Barnog Dola ka Previli, Vitoj Bari, pa sve do Orlovačkog jezera, koje je simbol orlovskih visina.

Ko dođe u njen zagrljaj, vratiće se sa utiskom da ona svojim izvorima, kao majka grudima, hrani i osvježava djecu sunca.

Zelengoru krase iznjedrene zemaljske suze. Premrežena je potočićima i riječicama. U njima se sreće nebo i zemlja.

Ta ljepotu kulminisana je osam glacijalnih jezera, u kojima se ogledaju zeleni vrhovi koji se bjelasaju kao bjeline djevojačke.

Na sve strane zeleni vrhovi sa prugastim bjelinama, izdižu se do neba.

Veliki pašnjaci i visoka planinaska trava uzdižu se do planinskih vrhova. Ta zelena, živa čoja, sa prizorom iskonskih stočara, koji ljeti izgone stoku, daje planini posebnu draž i ljepotu.

Ljekovite trave i borovnjaci, sa krupnim plodovima, mame da zastanete i osladite se nektarom koji osvježava srž kostiju, krvotok i kožu.

Bjelina stijena i zelenila trave ukrašava okoliš jezera.

Uz jezera su bujni pašnjaci iskićeni cvijećem... Velike površine prekrivene su čairima i livadama. Kad gazite po njima pod nogama osjećate vunene dušeke.

Petnaest godina se družim sa zelengorskim iskonskim stočarima, koji izumiru, jer ovoremeni svijet, žuravosti sklon, zatrpao je i bunar sjećanja na iskonske stočare sa najljepše planine u Evropi Zelengore.

U najljepšoj vali, s lijever strane puta Čemerno Kalinovik, tačnije od Vite Bare prema Orlovačkom jezeru, vidi se, preko jednog potoka koliba i ostatak starog katuna, ali i ekološki vrt, sa prelijepim pašanjakom koji se zeleni od natapanja voda sa zelengorskih vrhova, na kojem pase bijeli konj, nekoliko krava i ovce koje prilaze u predvečerje u torove, a izlaze u jutro, kada malo sunce mine iznad brda, da ne pasu rosnu travu...

Stari katun zidan je od kamana i ostali su samo obrušeni zidovi koji liče na grobne tumule.

Najmlađe dijete je djevojčica Mila, koja je mogla poslužiti dramatičnoj ulozi Maše, ali ne sa medvjedom, nego sa roditeljima i trojicom braće u zagrljaju majke prirode i života u njoj, sa stokom u torovima i po pašnjacima, ali i uzgajanju ekološkog povrća, igrama gdje staze vode od zemaljskog do nebeskog raja.

Mila se sama igra, dohranjuje jagnjad, koja su umiljata odojčad iz njenih flašica... Jaše konja, vozi traktor, pomaže kod ulazu ovaca u tor i razlučivanju, puštanju iz tora, i sve prati u kohezionoj akciji oca, majke i braće koji su dobri čobani, ali i učenici i sportisti.

Pogled na katun je čaroban, a posebno u predvječerje sa ulaskom ovaca u tor i mužu krava, sa pogledom na pitomu dolinu i rječicu i bijelog konja kako pase sa nekoliko krava sa ogromnim vimenom, iz kojih samo što mlijeko ne potekne...

Nezaboravan je ulazak ovaca u tor, kada Rajko otvori vratnice, uzme prutić, koji više liči na čarobni štapić koji laserski prezizno broji ovce, a one ulaze kao u lijevak, dok se djeca služe nadređeno prihvatljivom logistikom pomažući roditeljima da saviju ovce u tor i odrade sve poslove oko smirivanja stoke i odlazak čeljadi na počinak.

Kada se okupam u Orlovačkiom jezeru, u kristaln čitoj vodi, duša mi se očiti od zemaljske prlježi, razvide mi se sve tajne, otvore sve pore na koži u kojima su argusove oči za viđenje što se vidjelo nije...

Ovaj neobični kamen je možda i Božije poslanje da bude čuvar njihovih koliba u Vitoj Bari! Nalazi se na odvojku makadamskog puta Čemerno – Kalinovik, gdje se odvojak pretvara u konjsku stazu za Kotlanicu i Štirine, u mjestu Klanac, stoji vertikalno, sam – kao da ga je neka viša sila tu usadila! Nije ga oblikovala erozija, niti ga je ljudska ruka tu donijela! Visok je četiri metra i liči na čovjeka sa torbom iz starih stočarskih vremena, pogleda smjernog i miroljubivog, uprtog na desno... Ko se u njega zagleda, izazivaće osjećaj dubokog poštovanja.

U njedrima najnježnije planine Zelengore, a posebno za one koji planine vole i pripreme se za njih - odlazak na ovo prelijepu planinu i susret sa stočarinma je vraćnje iskonu da liječe sve nevidljive rane od nemilih udarava života.

Na Bregoču, najvećem vrhu Zelengore, visokom 2014. metara, uzvišeni smo u susretu nebe i zemlje, a pogled na stado od hiljadu ovaca koje se napaja iz lokve u podnožju... Čoban sjedi na obližnjem brežuljak, praćen kerovima, mirno posmatrajući, ali pogledom koji ga utapa u prostor, ovo pridorno pojilo i žedne ovce.

Trave imaju tajni govor koji otkriva ljekovita svojstva i najuzvišerniju vezu između zemlje i neba, od zaspalog sunca do žeđi za kišom.

Nježna sjenka oblaka na licu oplodi dušu poljupcem zemlje i neba.

A zelengorska vrela, ta usta vode, nikada se ne zaboravljaju.

Kiša je božanska krv, tekuća voda, tekuće sjeme neba...

Svi narodi imaju svoje svete gore po kojima su hodili apostoli.

Sveta gora našeg naroda je Zelengora!

I sin božiji, koga je Bog žrtvovao da bi spasio svijet, preobrazio se u visokoj gori.

Susret sa katunima, ali, na žalost, sve manje iskonskim, kamenim, sa prozrakom kroz kamene šupljine i ognjišta na zemlji, a okolo pojatama za spavanje i policama za sir koji se pakuje u mješine od jagnjeće ili ovčije kože, okrenute naopako, ucrtava se u živo sjećanje i uspomene koje nikada ne stare.

Napisao sam ovo kao odojče presvete majke prirode, orođen i preporožen pred ljepotom koja se ne može osvojiti i prisvojiti, ali može podijelioti sa drugima.

I što je više dijeliš – ona ti otkriva sve više tajne!

Nedeljko Žugić

Komentari

Ko sam ja?

Stručnoj redakciji za književnost Enciklopedije Republike Srpske

BIOGRAFIJA SA BIBLIOGRAFIJOM

Nedeljko Žugić, pjesnik, romansijer, izdavač i novinar, rođen je 20. januara 1952. godine u Olovu, gdje je završio osnovnu školu (1968), a srednju (1971), Višu socijalnu školu (1978) i visoku - socijalni rad (1982 u Sarajevu. Nadalje se školovao po pravilu ‘‘Koža je ogledalo mozga, kao posvećenik i prosvjetljenik istine, što će naknadno objaviti (opečaćeno djelima)…
Živio je od 1968 do 1995. godine u Sarajevu, a sada živi na Palama.
Radio je u ‘‘Energoinvestu’’ od 1974. do 1992. godine, na raznim poslovima, studirao i pisao uz rad;
Opštini Ilidža 1992 (april, maj, juni), kao urednik lista ‘‘Srpsko slovo’’;
Sarajevsko-romanijski korpus (juli, avgust, septembar), kao urednik lista ‘‘Srpski vojnik’’;
Ministarstvu za boračka pitanja u Vladi Republike Srpske (1993 do juna 1994), kao stručni saradnik za humanitarne poslove;
Zavodu za udžbenike (tada RIZ ‘‘Prosvjeta) i nastavna sredstva Republike Srpske (od juna 1993. do avgusta 1995), kao urednik u izdavačkoj djelatnosti;
Od septembra 1995. do do maja 2000. prvi slobodni umjetnik Republike Srpske, bavio se istraživanjem sociološko-psiholoških fenomena i pojava, govorio svoju monodramu ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ i fotografisao učenike sarajevsko-romanijsko-drinske regije (preko 10 hiljada);
Od maja 2000. radi kao glavni i odgovorni urednik Informativno-stručnog časopisa ‘‘Šume’’ u JPŠ ‘‘Šume Republike Srpske’’;
U toku 1993.godine osnivao Udruženje za informativno kulturnu djelatnost ‘‘Sveti Sava’’, a 1998. Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’, (gdje je izdavač i glavni i odgovorni urednik i časopisu ‘‘Glas istoka’’ (od 2008).
Od 2000. godine do 2006. bio je predsjednik Udruženja (ali i osnivač) književnika – Podružice sarajvsko-romanijsko-drinske regije.
U toku 2014. godine osniva Prve internet TV BiH LjUDI GOVORE

Objavio je:

1. ‘‘Samoubica objašnjava svoj slučaj’’ (roman), ‘‘Svjetlost’’, Sarajevo, 1988. godine;
2. ‘‘Baštinski dar’’ (poezija), ‘‘Univerzal’’, Tuzla, 1999. godine;
3. ‘‘Uzlazno padanje’’ (drama), ‘‘Sterijino pozorje’’, Novi Sad, 1999. godine;
4. ‘‘Molitva za mrtve’’ (poezija), RIZ ‘‘Prosvjeta’’, Srpsko Sarajevo, 1993. godine;
5. ‘‘Zbogom Sarajevo’’ (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djeltnost ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1996. godine;
6. ‘‘Romanijski soneti’’ (poezija), Udruženje za informativno-kulturnu djeltnost ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1997. godine;
7. ‘‘Ona koje ima’’ (poezija), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
8. ‘‘Ode, a da nije poginuo’’ (poetsko-filozofska drama), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 1999. godine;
9. ‘‘Pjevljive priče’’ (poezija za djecu), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2002. godine;
10. ‘‘Očevim jezikom’’ (poezija), Zavod za udžbenike i nastava sredstva, Istočno Sarajevo, 2004. godine;
11. ‘‘Viđenje unaprijed – život na brisanom prostoru’’ (dokumentarna hronologoja), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2005. godine;
12. ‘‘Izabrane pjesme’’ (poezija), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
13. ‘‘Roman o Ivani’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2007. godine;
14. ‘‘Sjenke’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2006. godine;
15. ‘‘Pjesnici u đačkom kolu’’ (izbor poezije pjesnika sarajevsko-romanijsko-drinske regije za djecu), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2008. godine;
16. ‘‘Jezikom duše’’ (roman), Književni fond ‘‘Sveti Sava’’, Srpsko Sarajevo, 2010. godine.

Član je Udruženja književnika Republike Srspke i Srbije, Udruženja šumarskih inženjera i tehničara, osnivač Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ i ‘‘Glasa istoka’’ – časopisa za književnost, umjetnot, nauku i društveni život.
Objavljivao je u ‘‘Oslobođenju’’, ‘‘Našim danima’’, ‘‘Licima’’, ‘‘Životu’’, ‘‘Mostovima’’, ‘‘Stvaranju’’, ‘‘Mladosti’’, ‘‘Energoinvestu’’, ‘‘Životu’’, ‘‘Odjeku’’, ‘‘Književnoj reči’’, ‘‘Književnim novinama’’, ‘‘Oku’’, ‘‘Javnosti’’...
O njegovim knjigama su pisali:

• Majo Otan (Jugo-harakiri Nedeljka Žugića - o romanu ‘‘Samoubica objašnjava svoj slučaj’’, ‘‘Naši dani’’, 1988);
• Vladimur Jagličić (Stihovi slikani užasom - o zbirci pjesama ‘‘Molitva za mrtve’’, ‘‘Javnost’’, 1995);
• Radoslav Samarddžija (Pjesme ratnog užasa - o zbirci pjesama ‘‘Molitva za mrtve’’, Oslobođenje 1994);
• Milanko Vitomir Mali (Sonetna daronosnica - o zbirci pjesama ‘‘Romanijski soneti’’, Oslobođenje, 2000);
• Nedeljko Zelenović (Soneti bola i radovnja - o zbirci pjesama ‘‘Romanijski soneti’’, Oslobođenje, 2000);
• Nedeljko Zelenović (Ženi na putu od ničega do nečega - o zbirci pjesama ‘‘Ona koje ima’’, Oslobođenje, 2001);
• Milenko Stojčić (Lirske epistole Nedeljka Žugića - o zbirci pjesama ‘‘Ona koje ima’’, ‘‘Glas srpske’’, 2002);
• Radoslav Samadžija (Rat nas je sve pobjedio - o poetsko-filozofskoj drami ‘‘Ode, a da nije poginuo’’, ‘‘Glas srpske’’, 2002);
• Nedeljko Zelenović (Oda čovjeku i duši - zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Glas srpske’’, 2004);
• Radoslav Samardžija (Poetski naboj romana - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Gls srpske’’, 2004);
• Tanja Trifunović (Put čudnovate staze srca - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Nezavisne novine’’ 2008);
• Bojana Popadić (U bijeloj sjenci oblaka - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Glas srpske’’, 2007);
• Nedeljko Zelenović (Spasiće nas ljubav i praštanje - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, knjiga književnih kritika ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’ Nedeljka Zelenovića, 2011);
• Nedeljko Zelenović (Pisci su lažljivci koji govore istinu - o romanu ‘‘Sjenke’’, knjiga kjiževnih kritika ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’ Nedeljka Zelenovića, 2011);
• Željka Domazet (Sjenke rata i rasula - o romanu ‘‘Sjenke’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Saša Šekara (Nebeske suze spasa - o zbirci pjesama ‘‘Izabrane pjesme’’, ‘‘Glas srpske’’, 2007);
• Nedeljko Babić (Poetika u nagonu izviđanja - o zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Oslobođenje’’, 2001);
• Zoran Kostić (Oči duše - o zbirci pjesama ‘‘Očevim jezikom’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Radoslav Samardžija (Moderno literarno djelo - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Nezavisne novine’’, 2007);
• Mihailo Orlović (Veži me tako da mogu da letim - o romanu ‘‘Roman o Ivani’’, ‘‘Glas srpske’’, 2006);
• Radoslav Samardžija (Mozaička poetsko-dokumentarističko-filozofska struktura romana - o romanu ‘‘Sjenke’’, sajt www.svsava.org, 2006);
• Radomir Jagodić (Ljubav Bisere i nauma je Nojeva arka spasa - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011);
• Petar Aškraba zagorski (U središtu knjige je ljubav - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011);
• Dušan Zurovac (U znaku traganja - o romanu ‘‘Jezikom duše’’, ‘‘Glas istoka’’, 2011).

Zastupljen je u:
• ‘‘Enciklopediji pjesnika Jugoslavije 1990. godine’’,
• ‘‘Antologiji savremene srpske poezije pjesnika rođenih poslije 1945. godine’’ Vladimira Jagličića i
• ‘‘Nasukani na list lirike’’ (antologiji savremene srpske poezije Bosne i Hercegovine) Anđelka Anušića i Živka Maleševića.

Nagrade:

• Nagrada ‘‘Slovo gorčina’’ (1981 i 1982),
• Gordanino proleće (1980),
• Plaketa ‘‘Pjesnik - svjedok vremena’’ za knjigu ‘‘Ona koje ima’’, 2002.,
• Plaketa ‘‘Svetosavlje’’ Trebinje, 2003.,
• Istina o Srbima (Gradiška),
• Književne zajednice ''Jovan Dučić'' za najbolju pjesmu u 2002. godini,
• Povelja Vidovdanskih pjesničkih susreta za rukopisnu zbirku pjesama ‘‘Zbogom Sarajevo’’ 1996.,
• Povelja Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ za najbolju knjigu na temu ljubavi za roman ‘‘Roman o Ivani’’, 2009.

Projekti:
''Prvi festival guslara Bosne i Hercegovine'', Ilijaš 1991. godine,
‘‘Vidovdanski pjesnički susreti’’ u Sokocu (od 1993 godine),
Udruženja za informativno-kulturnu djelatnost i Književnog fonda ‘‘Sveti Sava’’ (objavilo je 55 knjiga raznih žanrova i raznih autora),
Ratnih izdanja knjiga i novina u Republici Srpskoj (‘‘Srpski vojnik’’ - kasnije ‘‘Srspka vojska’’, ‘‘Rat u pjesmi’’ – prva štampana knjiga u ratu 1993. godine i prvih štampanih izdanja u RIZ ‘‘Prosvjeta’’ – sada Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva),
‘‘Književnici zajedno’’,
‘‘Knjižvnici sa prirodom’’,
‘‘Pjesnici u đačkom kolu’’ (antologija pjesnika za djecu sarajevsko-romanijsko-drinske regije),
Informativno-stručnog časopis ‘‘Šume’’,
‘‘Glas istoka’’, časopis za književnot, umjetnost, nauku i ruštveni život,
‘‘Đurđevdnski krst na Romaniji’’ (humanitarna akcija)
‘‘Alter-ego’’ (centra za ličnu, bračnu i porodičnu problematiku) i mnogih nevladinih organizacija koje su uticale da se ‘‘skinu’’ sankcije opštinama u Republici Srpskoj, sprečavao sukobe, kao što su pobune vojske, kao i drugih pobuna na relacijama koje nisu za javnost.
Piše filmske scenarije (‘‘Druga ruka’’, ‘‘Čuvari predsjednika’’, ‘‘Nema pare bez omare’’, ‘‘Miljacka - rijeka života i smrti’’, ‘‘Život na rukama’’...)
Istražuje sociološko-psihološke fenomene i pojave.

Objavio je traktate jasne do bola: ‘‘Rat mitova’’, ‘‘Kraj trojedne Bosne i Hercegovine’’, ‘‘Kolektivna smrt naroda’’, ‘‘Čovjek je uzrok haosa’’, ‘‘Ko je grobar Srba u BiH’’, ‘‘Kome treba ovakva policija’’, ‘‘Nikolino samo(ubistvo)’’, ‘‘Nepotpisani pečat istine’’, ‘‘Šumska mafija pustoši šume’’,’’Nestanak šuma je krađa budućnosti’’, ‘‘Balvan pukao od opterećenja’’, ‘‘Rat filmskom industrijom’’, ‘‘Neka književnika makar nikome ne trebali’’, ‘‘Samouništenju naroda prethodi kriza kulture’’, ‘‘Sebi fabrike – narodu višak nemanja’’, ‘‘Nestala je krivina udesno’’, ‘‘Infektivan jezik mržnje’’, ‘‘Prodaja Srebrenice’’, Sodoma i gomora’’, ‘‘Splav koji prokišnjava’’, ‘‘Medijski linč SDS-a’’, ‘‘Nekažnjeni čitač budućnosti’’, ‘‘Pođi-stani-odustani’’, ‘‘Prosjački štap za odlikovane’’, ‘‘Upozorenje Srbia na zle sile’’, ‘‘Višegrdska staza – od svjetske manifestacije do prvatizacije’’, ‘‘Lažljivci koji govore istinu’’, ‘‘Žive rane peku, a srce ne puca’’, ‘‘Vladavina diktature nerada i nereda’’, ‘‘Proizvođači prošlosti – kradljivci budućnosti’’, Najezda loših pisaca’’, Sa Titom energija zablude, poslije Tita strah od budućnosti’’, ‘‘Pazi se, prisluškuju’’, ‘‘Svijest pala u nesvijest’’, ‘‘Infektivan jezik mržnje’’, ‘‘Duhovi zlobe’’, ‘‘Da te nema trebalo bi te izmisliti’’, ‘‘ Banke bez fabrika kradu budućnost’’, ‘‘U svetom siromaštvu vlast čeka narodna sačekuša’’, ‘‘Da te nema trebalo bi te izmisliti’’, itd.

Adresa:
Romanijska 87
71420 Pale

e-mail: nedeljko.zugic@gmail.com
http://nedeljkozugic.blog.rs/
Telefoni: +387 (0)57 226-538, +387 (0)65 543-983

Meni

Pretraži

Kalendar

«	Decembar 2017					»
Po	Ut	Sr	Če	Pe	Su	Ne
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

ZALENGORA, ISKONSKI STOČARI I OSMJEH MONIKE BELUČI

Komentari

Ko sam ja?

Meni

Pretraži

Kalendar

Najnovije...

Kategorije

Sindikat